PRIPOVIJEST O KLAPI CHORUS CROATICUS Bern
(21. 8. 1987 – 26. 10. 2002)
U pocetku bijahu vucljiva vremena

Te 1987. godine i pored Perestrojke, jos su vladala vucljiva, komunistička vremena u Europi. Svi vucji napadi bili su usmjereni na ljudske slobode, a posebice na slobodni intelektualini i umjetnicki izricaj. Posebno je tim vukovima bilo omrazeno sve sto je nosilo hrvatsko ime i obiljezje. U tim prilikama Frane Vugdelija, s jos nekoliko prijatelja 21. kolovoza 1997. osniva muski vokalni ensemble Hrvatski oktet, potaknut s barem 3 razloga:
Prvo, skupina Hrvata u Bernu naprosto je voljela pjevati .
Drugo, htjeli su da i drugi uživaju u toj hrvatskoj glazbenoj bastini i da dožive Hrvate u jednom drugom svjetlu, nasuprot dotadasnjoj jugopropagandi protiv Hrvatske.
Trece, tadasnje jugokomunističke vlasti onemogućile su povratak u Švicarsku misionaru Hrvatske kat. misije u Bernu dr. fra Siti Coricu, zeleci na taj nacin sprijeciti mnogostruki uspjesan rad Hrvata u kantonima BE i SO, kao i u cijeloj Švicarskoj.
Tako je osnivanjem Hrvatskog okteta, Frane je s prijateljima htio dati na znanje komunistickim vlastodrscima i njihovim dousnicima da hrvatske rodoljube u Svicarskoj ne mogu ni unistiti, ni usutkati, ni sprijeciti u radu za Hrvatsku i hrvatskog covjeka.

Kriva prorocica, ili prispodoba o jednoj susjedi s Istoka

Godine 1987. ujesen kao sto to bijase obicaj, HKZ je organizirala vec tradicionalne Otocke veceri. Po vec uhodanoj praksi ta priredba se odrzavala na barem 2-3 grada u Svicarskoj. Obicno je to bio Bern, Baden/Zürich, te jos jedno znacajnije mjesto u Svicarskoj gdje se okupljao velik broj Hrvata. Gosti iz Domovine bili su poznati jezikoslovac iz Splita, profesor Radovan Vidovic s predavanjem iz svoje struke, a popularni strikan iz tv-serije Naseg malog mista Spiro Guberina izvodio je ulomke iz svog repertora. Bio je tu, naravno, i nedugo osnovani Hrvatski oktet iz Berna pod ravnjanjem F. V. Kako osnivanje tako i taj prvi javni nastup “Hrvastkog okteta” pobudili su veliku znatizelju i odusevljenje hrvatskog puka. Tu treba dodati, da za trajanja vucljivih vremena odnosno jugoslavenskog bratstva-jedinstva bijaše uvijek onih koji su bili poslani da ruše i sprijecavju dobre ideje i pothvate u hratskim zajednicama.
Tako se na Otockim vecerima u Bernu nasla i jedna cudna osoba s Istoka, koja je nakon nastupa “Chorus croaticus-a” počela gotovo javno širiti negativnu energiju, prorokujući riječima Ovi ce bre da se raspadnu najkasnije za 6 meseci! Frane Vugdelija je samo odlucno odmahnuto rukom: “Recite toj gospodji s Istoka, da ona ne zan što je damlatinski dispet! A nakon treće večeri mestar Spiro Guberina odusevljeno je rekao Frani Vugdeliji parafrazirajuci scene iz Naseg maloga mista: Sinovce, Isukrsta mi, vi svake veceri sve bolji. Da jos imamo jedan uzastopni nastup, vi bi i mene potisnuli u drugi plan.
I kako vidimo i nakon 15 godina, Frane je imao pravo, a mnogobrojni uspjesi Chorus croaticus potvrdili su pohvale Spire Guberine iz daleke 1987. godine.

Pjesmom protiv rata

Prijelomnih godina 1989. i 1990. osijecalo se na svakom koraku da je komunisticka utopija na izdisaju.. Naslucivao se i pad svih blokova, zeljeznih zavjesa i svih zidova. Rasle su nade da ce na tadasnjim jugoslavenskim prostorima put u slobodu proci mirno, bez rata i krvi. Nazalost, na balkanskim prostorima jedan novi Hitler u liku Slobodana Milosevica, uzeo je razaracki mac u svoje ruke, i korak po korak sve narode i Republike na tim prostorima uveo u ratni kovitlac. Sva upozorenja, molbe, da Zapad odmah na početku zaustavi tog rusitelja ostala su bez ploda. Rat je obuhvatio i hrvatske prostore.
Chorus Croaticus nije mogao gedati kako Domovina krvari a da nista ne poduzme. Krenuo je pjesmom protiv rata. Trebalo je javno nastupiti i reci Stop the War in Croatia, kao sto su to tada diljem svijeta cinili mnogobrojni hrvatski umjetnici.
Tako je u Bernu 7. rujna 1991. godine Chorus croaticus, na sam dan mirovne konferencije o Jugoslaviji u Haagu, odrzao svoj prvi prosvjedni koncert protiv rata u Hrvatskoj: nekoliko je sati ulicama glavnoga grada Svicarske Konfederacije viseglasno pjevao hrvatske pjesme s transparentom u rukama Stop the War in Croatia!
Po pravom ljetnom suncu, ulicama prepunim mnogobrojnim domacinima i turistima, na taj dan svecane proslave 800. pbljetnice grada Berna, odzvanjala je hrvatska pjesma s pozivom da se zaustavi rat u Hrvatskoj. I poziv i pjesma bili su velikodusno pozdravljeni i prihvaceni. Mnogi su hrvatskom oktetu otpozdravljali dizuci dva prsta u vis i podrzali Hrvate u njihovim nastojanjima za mirom, slobodom, demokracijom i državnom neovisnoscu.

Večeri švicarsko-hrvatskog prijateljstva (10. po redu 19. 1.2002)

Iz ratnih zbivanja u Hrvatskoj nikla je i Večer švicarsko-hrvatskog prijateljstva. Chorus je počeo jednom godisnje okupljati uzi krug svicarskih prijatelja i angaziranih Hrvata te im na taj nacin pokuso pjesmom i kulinarstvom zahvaliti na pomoci u promicanju hrvatske pjesme i za pomoc zrtvama rata u Hrvatskoj te u Bosni i Hercegovini. Svake godine okupi se na veceru izmedju 200 do 300 prijatelja. (na prvoj veceri bilo nas je oko dridesetak).Ove godine (2002) na trecu subotu u sijecnju (19.1.02) učinjeno je to 10. put po redu, a bilo nas je 350 .

Novo ime i Omiska ljeta (1993; 1994; 1995; 1996; 1997)

Od 10. svibnja 1993. godine Hrvatski oktet mjenja ime u Chorus croaticus.
Te godine od vodstva najuglednijeg Festivala dalmatinskih klapa u Hrvatskoj, u Omisu (Prof. Dr. Nikola Buble, umjetnicki direktor i prof. Mihovil Popovac, direktor festivala) dolazi poziv za nastup. Bilo je to prvorazredno prznanje Chorusu, a on je bio i ostao jedina klapa iz hrvatske dijaspore koja je na festivalu nastupila kao sudionik i natjecatelj. Za taj nastup skupili su se prakticki iz cijele Europe (jer je bilo clanova koji su poslovno boravili i u drugim zemljama) i krenuli najprije autima, a onda brodom od Rijeke do Splita. Drukčije nije ni išlo, jer je jedan dio hrvatskog teritorija bio okupiran od srpskih terorističkih grupacija i jugoslavenske vojske.
Od toga prvog nastupa u Omisu, Chorus usmjeruje svoj repertoar skoro iskljucivo na dalmatinske pjesme. Chorus je brzo napredovao i 1996. godine bio na domak finalu. Neki stručnjaci su ga imenovali moralnim pobjednikom Festivala.

Suradnja u Svicarskoj i sire (HHF, HKZ, HKM, svicarska pjevacka
drustva, pojedinci, itd.)

Već od samog početka djelovanja Chorusa, broj uglednih suradnika je samo rastao:

ˇ Prof. Dr. Simun Sito Coric, skladatelj, knjizevnik, profesor psihologije na nekoliko fakulteta (Zagreb, Zadar, Mostar), te misionar u Solothurnu
ˇ Prof. Dr. Nikola Buble, bivsi direktor Festivala dalmatinskih klapa Omis, te sadasnji dekan i profesor na glazbenoj akademiji u Splitu
ˇ Prof. Ivo Crmaric, skladatelj i profesor glazbe, zivi i djeluje u Svicarskoj
ˇ Maestro Dusko Tambaca, skladatelj i dobitnik mnogobrojnijh nagrada na Festivala dalmatinskih klapa Omis, te voditelj mnogobrojnih pobjednickih klapa
ˇ Hrvatski Humanitarni Forum Baden, zajednicki nastupi u prikupljanju pomoci zrtvama rata
ˇ Hrvatska Katolicka Misija Bern, Solothurn i druge misije u Svicarskoj
ˇ Hrvatska Kulturna Zajednica
ˇ Hrvatsko Veleposlanstvo u Bernu
ˇ Berner Fyrabe-Chärli
ˇ Riggisberger Jodelklub Alpenrösli
A onda su došla gostovanja i nastupi diljem Svicarske, u Hrvatskoj (Omis, Senj, Pag, Zagreb), u Italiji (na poziv Coro La Fonte, San Briccio, Verona ) i u Njemačkoj. U Veroni je Chorus posjetio Arenu i tamo isprobao akustiku s nekoliko pjesama sotto voce, sto je izazvalo spontanis pljesak brojnih prolazecih turista. A u dvoristu kod Julije, nadahnuti zivotnom pricom Romea i Julije, zapjevali su joj…. (E, da bi mi otovrila)

Graditelji mostova ili Suradnja sa svicarskim udrugama i institucijama. Drugi nacin integracije. (Naziv: Ambasadori hrvatske kulture i glazbe)

Pored nastupa u svicarskim crkvama, Chorus je imao i zajednicke nastupe koncerte s drugim svicarskim zborovima. Prvi zajednicki koncert takve naravi bio je na zadnju nedjelju u studenome 1994. godine u Autigny-u, kanton Fribourg, sa friburskim mjesovitim zborovima Compagnie du Carreau i zborom zupe Autigny-Chenens, te s Ivom Crmaricem, profesorom glazbe i skladateljem.
Uslijedili su potom mnogi zajednicki nastupi i s drugim svicarskim zborovima iz kojih treba izdvojiti, od 1997. godine vec u tradiciju prerasli zajednicki Adventski koncert uvijek na zadnju subotu u studenome (Markuskirche, Bern) zajedno s Berner Fyrabe-Chörli (pod ravnanjem Sonje Aebi). Ove godine na zadnju subotu u studenome bit ce to 6. puta zaredom . A na vecerima prijateljstva redovito uz Chorus nastupaju i svicarski umjetnici i zborovi.

Staricin novcic i bezzvucne kolekte

Sve ove godine Chorus Croaticus je na svojim brojnim nastupima i koncertima imao i mnogo lijepih susreta i dozivljaja. Svi ti susreti dali su uvijek i ponovno snage i nadahnuca svim clanovima Chorusa, i pored velikih truda i napora, da nastave dalje s pjesmom. Chorus su posebno dirnuli nastupi pred hendikepiranom djecom i odraslima u Geneve-i, te na gerontoloskom odjeljenju univerzitetske bolnice takodjer u geneve-i. Nakon jednom takovog nastupa, u znak zahvale za pjevanje Chorusa, jedna starica je drhtavom rukom riznicaru (Ivi S.) dala u ruku, mozda svoj posljednji novcic. Sve nas je to posebno dirnulo i podjsetilo na udovicu iz Novog zavjeta koja je u hramu dala svoj skromni prilog. Poslije ovoga nastupa obicno su uslijedile bezvucne kolekte na nastupima u crkvama. Bili su to milodari koji su obicno odlazili za zrtve rata. Veliki dio nastupa ove vrste po mnogobrojnim svicarskim crkvama bio je u zajednickim nastupima s Hrvatskim Humanitarnim Forumom iz Badena. U znak zahvale za ovu suradnju Hrvatski Humanitarni Forum je Chorus Croaticus imenovao svojim pocasnim koletivnim clanom.

Nosaci zvuka

A onda, uslijedila su i ovjekovječenja na raznolikim nosacima zvuka i u radio- i tv-emisijama:

ˇ 1993 27. Festival dalmatinsikh klapa Omis 1993 na audiokaseti Vecer novih skladbi s pjesmom “Kad sanjam tebe” (autor stihova i glazbe Simun Sito Coric). Za ovu audiokasetu Festival je 1993. godine dobio nagradu PORIN. Time je i Chorus i autor pjesme Sito Coric sudobitnik Prina. A za svoju izvedbu Chorus se po glasanju publike plasirao na trece mjesto.

ˇ 1994 28. Festival dalmatinsikh klapa Omis 1994 na audiokaseti Vecer novih skladbi s pjesmom Mati moja (autor stihova i glazbe Simun Sito Coric).

ˇ 1996 objelodanio i svoju prvu samostalnu CD i audio-kasetu Nebu i Hrvatskoj.

ˇ 1996 Chorus sudjeluje kao vokalna pratnja na cijelom CD i audio-kaseti Fra Sito i prijatelji Boze moj, sto je jutro, najpjevanije duhovne pjesme

ˇ 1997 Bozicna emisija SRETAN BOZIC za Hrvatsku televiziju s pjesmama s rečenog CD-a i audio-kasete Boze moj, sto je jutro

ˇ 1998 Uskršnja emisija SRETAN USKRS za Hrvatsku televiziju s pjesmama s rečenog CD-a i audio-kaseti Boze moj, sto je jutro

ˇ 1999 švicarski 1. radio-program njemačkog govornog područja (DRS 1), u subotu 10. travnja 1999. godine (od 14-15 sati) u poznatoj emisiji Plaza (urednik dr. phil. Klaus Anderegg), posvetio je klapi CHORUS CROATICUS jednosatnu radio-emisiju.

ˇ 2000 Chorus objelodanjuje i svoju drugu samostalnu CD i audio-kasetu O, more mati
ˇ 2002-2003 priprema svoju trecu samostalnu CD i audio-kasetu
I u medijima je o Chorusu dosta toga zapisano: Brojni novinski članci, napisi, reportaže, o djelovanju i nastupima klape Chorus Croaticus, kako u švicarskim tako i u hrvatskim listovima i medijima, u kojim se redaju većinom pohvale za nastupe i kvalitetu pjevanja klape.
Članovi Chorusa
U klapi je sve ove godine aktivno djelovalo/pjevalo dvadesetak članova.

Bivsi clanovi klape/ ehemalige Mitglieder:
GRBEŠIĆ Ante 21. 8. 1987 - 1993 I. Tenor
CINZEK Juraj 21. 8. 1987 - 1993 bas
GRLIĆ Gordan 21. 8. 1987 - 1988 bariton
PRGOMET Nikola 21. 8. 1987 - 1995 bas-bariton
NOVOSEL Ivo 21. 8. 1987 - 1988 bariton
PRPIĆ Josip 1988 - 1990 I. Tenor
BANDERA Fanko 1991 - 1994 bariton
LISICA Drago 1990 - 1994 II. tenor
ANTOLJAK Mike 1998 - 1999 bas-bariton
OLSCHEWSKI Burkhard 2000 - 2002 bas
BOŽIČEVIĆ Ivan 2000 - 2002 II. tenor

Sadašnju formaciju cine / Die jetzige Formation bilden:

Ime i prezime / Name und Vorname Mitglieder von – bis Glas / Stimme
VUGDELIJA Frane 21. 8. 1987 - I. Tenor, voditelj
RAVIELE Viorel 1998 - II. tenor
ŠAVAR Ivo 21. 8. 1987 - II. tenor
ČUBRIĆ Željko 1990 - II. tenor
PLIŠIĆ Miljenko 1998 - II. tenor
PEŠTAJ Danijel 21. 8. 1987 - bariton
ŠAVAR Alan September 1994 - bariton
BEKIĆ Ilija 21. 8. 1987 - Bas-bariton
BOROZNI Josip 2000 - Bas-bariton
ĆORIĆ Branko 1991 - bas
ĆUŽE Krešimir 1989 - bas

Zahvala i počasni gost (Šito Čorić)
Za sve ove godine, vjerujemo sve kvalitetnijeg i uspješnog djelovanja, Chorus se zahvaljuje svima koji su na bilo koji način doprinijeli da se ova posebna, možda čak jedinstvena klapa u hrvatskoj dijaspori, održi i da napreduje i nadalje pjesmu širi.

Na vrh